08/02/2013
"Gospođa ministarka" u INK-u
U ponedjeljak, 11. veljače u 20 sati u Istarskom narodnom kazalištu, Gradskom kazalištu Pula gostuje Satiričko kazalište Kerempuh s predstavom "Gospođa ministarka" Branislava Nušića u režiji Olivera Frljića.
Igraju: Elizabeta Kukić, Linda Begonja, Maja Posavec, Borko Perić, Edo Vujić, Ana Maras, Hrvoje Kečkeš, Dean Krivačić, Mario Mirković, Hrvoje Kečkeš, Ivan čuričić, Luka Petrušić, Nina Erak-Svrtan, Kostadinka Velkovska, Mia Begović, Velimir Čokljat, Ivan čuričić
Nušićev politički vodvilj lako je prevediv na jezik političkog aktualiteta. Od redatelja čiji se rad nerijetko diskvalificira kao jeftin scenski pamflet (usp. "Politički pamflet Olivera Frljića na rubu kazališta", "Politički teatar ili pamflet", "Plakatska i pamfletska predstava""¦), u slučaju ovog komada se gotovo i ne može očekivati nešto drugo. Dakle, jedino pitanje ostaje kako nušićizirati hrvatsku političku scenu? Tko je od članova aktualne ili bivše vlade najzahvalniji za portretiranje kroz jedno od najznačajnijih djela južnoslavenske komediografije? "Gospođu ministarku" potrebno je ipak smjestiti u malo drugačiji društveni kontekst. On počinje devedesetih godina prošlog stoljeća, kad su s procesima stvarnja nacionalnih državica paralelno išli i procesi brisanja svega onoga što je predstavljalo zajedničko kulturno nasljeđe u južnoslavenskoj zajednici, pa je kao žrtva tog brisanja u Hrvatskoj pao i Nušić sam. Kad se danas razmišlja o postavljanju Nušića, nemoguće je ignorirati kulturne politike koje su ovog, kao i mnoge druge srpske autore, izgnale iz hrvatskog kulturnog prostora. Vratiti Nušića u taj prostor znači ući u implicitnu polemiku s normativima koje su te kulturne politike u međuvremenu postavile, a za koje su purifikacija jezika i duha, te eliminaciju nepoćudnih nacionalnih tijela poslužile kao sredstva. Konstituiranje nacionalne kulture, koje se primarno događa kroz proizvođenje razlike u odnosu na jednu nacionalnu zajednicu, njezin jezik i zajedničko kulturno nasljeđe, nažalost se, događa i danas.
Igraju: Elizabeta Kukić, Linda Begonja, Maja Posavec, Borko Perić, Edo Vujić, Ana Maras, Hrvoje Kečkeš, Dean Krivačić, Mario Mirković, Hrvoje Kečkeš, Ivan čuričić, Luka Petrušić, Nina Erak-Svrtan, Kostadinka Velkovska, Mia Begović, Velimir Čokljat, Ivan čuričić
Nušićev politički vodvilj lako je prevediv na jezik političkog aktualiteta. Od redatelja čiji se rad nerijetko diskvalificira kao jeftin scenski pamflet (usp. "Politički pamflet Olivera Frljića na rubu kazališta", "Politički teatar ili pamflet", "Plakatska i pamfletska predstava""¦), u slučaju ovog komada se gotovo i ne može očekivati nešto drugo. Dakle, jedino pitanje ostaje kako nušićizirati hrvatsku političku scenu? Tko je od članova aktualne ili bivše vlade najzahvalniji za portretiranje kroz jedno od najznačajnijih djela južnoslavenske komediografije? "Gospođu ministarku" potrebno je ipak smjestiti u malo drugačiji društveni kontekst. On počinje devedesetih godina prošlog stoljeća, kad su s procesima stvarnja nacionalnih državica paralelno išli i procesi brisanja svega onoga što je predstavljalo zajedničko kulturno nasljeđe u južnoslavenskoj zajednici, pa je kao žrtva tog brisanja u Hrvatskoj pao i Nušić sam. Kad se danas razmišlja o postavljanju Nušića, nemoguće je ignorirati kulturne politike koje su ovog, kao i mnoge druge srpske autore, izgnale iz hrvatskog kulturnog prostora. Vratiti Nušića u taj prostor znači ući u implicitnu polemiku s normativima koje su te kulturne politike u međuvremenu postavile, a za koje su purifikacija jezika i duha, te eliminaciju nepoćudnih nacionalnih tijela poslužile kao sredstva. Konstituiranje nacionalne kulture, koje se primarno događa kroz proizvođenje razlike u odnosu na jednu nacionalnu zajednicu, njezin jezik i zajedničko kulturno nasljeđe, nažalost se, događa i danas.
Podijeli
