Novosti

03/04/2013

Varaždinska premjera "Glorije"

U petak, 5. travnja u 19.30 sati te u subotu, 6. travnja 2013. godine u 19.30 sati na Velikoj sceni HNK u Varaždinu održat će se varaždinska premijera predstave Ranka Marinkovića u režiji Damira Zlatara Freya. Predstava je nastala u koprodukciji HNK-a u Varaždinu i Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, u kojem je i premijerno izvedena 8. ožujka 2013. godine.

Dramaturginja predstave je Željka Udovičić Pleština, koreografiju, scenografiju i izbor glazbe potpisuje Damir Zlatar Frey, kostimografi su Desanka Janković i Damir Zlatar Frey, oblikovatelj svjetla Tomaž Bezjak, asistent redatelja Manuel Kaučić, a asistent scenografa Goran Šaponja.

U predstavi nastupaju: Helena Minić (Sestra Magdalena (Glorija), karmelićanka (cirkuska artistica)), Mijo Pavleko (Rikardo Kozlović (Floki Flèche)), Zvonko Zečević (Biskup, konferansje i krotitelj životinja u cirkusu), Ivica Pucar (Don Jere, biskupov tajnik), Jan Kerekeš (Don Zane, bibliotekar), Zdenko Brlek (Don Florijo, kanonik), Robert Ugrina (Toma, crkvenjak, Toni, clown), Sofija Cingula (Majka), Robert Karanfilov, Nikola Racan (Clowni)

U "Gloriji" se otvara usporedba između kazališta, cirkusa i crkve, a sva tri elementa zapravo dijele istu bit: teatralizaciju čuda. Kazališna predstava zapravo je demonstracija stvaranja čuda, otkriće istine, odnosno laži.

Ta priča smještena u jednu otočku, dakle relativno izoliranu župu, priča je o pokušaju mladog svećenika da u krizno poratno vrijeme lažnim čudom učvrsti poljuljanu vjeru. Stoga časnu sestru Magdalenu, a bivšu cirkusku umjetnicu Gloriju, stavlja na oltar u crkvi umjesto Bogorodičina kipa. Ali očekivano "čudo" prometnut će se u neuspjeh, odnos don Jere i Glorije u ljubav čija nemogućnost i okrutnost vraća Gloriju nazad u cirkus gdje i pogiba, osudivši svojim skokom u smrt svaki dogmatizam i totalitarizam.

Ovaj dramski mirakl u šest slika, kako ga je sam autor podnaslovio, upravo je sjajan teatarski izazov redateljskoj poetici Damira Zlatara Freya. Frey snažnim slikama, tu dramu otvorene strukture prostora izmješta likovno i značenjski u teatarsko mjesto zaigranosti i zapitanosti, gdje se ponajprije poseže za ludističkim elementima "Glorije", otvarajući pri tom i vrata budućih vremena.