Novosti

28/05/2013

Održana komemoracija za Hermana Buršića

U prostorijama pulske Komunalne palače danas je održana komemoracija za Hermana Buršića, profesora, povjesničara i publicista koji nas je zauvijek napustio u 86-oj godini života u nedjelju 26. svibnja. Na komemoraciji su, uz članove obitelji, bili i brojni prijatelji i suradnici, koji su se zajednički prisjetili njegove nesebičnosti i brojnih dostignuća.

O životu i djelu profesora Buršića koji je, među ostalim, bio osnivač i dugogodišnji ravnatelj Muzeja narodne revolucije Istre, govorio je ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac. Kešac je istaknuo kako je profesor Buršić bio vrlo aktivan u društveno-političkom životu Istre, zbog čega su mu tijekom života uručena brojna priznanja i odlikovanja.

Pulski gradonačelnik Boris Miletić kazao je kako nas je napustio veliki čovjek: profesionalac, domoljub i pravedni profesor koji je svojim radom i zalaganjem zadužio naš grad i ostavio neizbrisiv trag. "Među brojnim zasluženim priznanjima i odlikovanjima ponosim se što je Grad Pula imao čast 2011. godine uručiti mu nagradu za višegodišnji predani rad i osobit doprinos proučavanju novije povijesti Istre 20. stoljeća. U svojim brojnim knjigama, časopisima i kroz svoj vrijedni zdravstveni i stručni rad, Herman Buršić opširno je prikazao povijest malih ljudi, naše Istre i našega grada i zato mu velika hvala", kazao je Miletić.

Herman Buršić rođen je 11. ožujka 1928. u Krnici, gdje je stekao osnovno obrazovanje. Od mladih je dana pokazivao želju za stjecanjem znanja, pa je 1939. upisao talijansku klasičnu gimnaziju "Giosuè Carducci" u Puli. Školovanje u Puli morao je prekinuti zbog kapitulacije Italije ujesen 1943., te se ubrzo kao 17-godišnjak priključio NOP-u; najprije kao ilegalac, a potom i aktivno kao pripadnik partizanskih postrojbi. Koncem listopada 1944. upućen je u štab V. bataljuna III. brigade, koji je u prosincu postao II. istarski partizanski bataljun. S tom je postrojbom 2. svibnja 1945. ušao u oslobođenu Pulu. Školovanje je nastavio u Rijeci gdje je 1948. i maturirao, a nakon toga upisao Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao 1955. godine. Od 1955. do 1957. radio je kao profesor na talijanskoj školi u Puli, a potom bio imenovan prvim direktorom Muzeja narodne revolucije Istre u Puli, na čijem je čelu proveo 27 godina. Središte njegova znanstvenog i publicističkog rada bilo je proučavanje razdoblja između dvaju svjetskih ratova te razdoblja NOB-a i NOP-a, a objavio je 80 znanstvenih i publicističkih tekstova u časopisima, zbornicima i novinama. Njegovo kapitalno djelo, koje je pisao više godina, i predstavlja sumu njegova enciklopedijskoga znanja, izašlo je 2011. pod naslovom "Od ropstva do slobode: Istra 1918.-1945. - Male bilješke o velikom putu". Prevodio je s talijanskog i na talijanski te je do umirovljenja radio kao predavač talijanskog jezika na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli, Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, Hotelijerskom fakultetu u Opatiji i Veleučilištu u Rijeci. Svojim je životom i djelom ostavio svjedočanstvo koje predstavlja trag u vremenu, a nesebičnim prenošenjem znanja ostavio je neizbrisiv trag u mnogim ljudima.