04/12/2015
Važnije od kvalitete projekata prijestolnice kulture je promjena mentaliteta građana
U današnjem izdanju Glasa Istre, 4. prosinca 2015. godine, objavljen je članak naslova "Važnije od kvalitete projekata prijestolnice kulture je promjena mentaliteta građana" kojega prenosimo u cijelosti:
"Tema demilitarizacije je najbolja polazna točka iako nitko ne zna kakvi će biti rezultati. Treba se koncentrirati na ostvarivi rezultat za ovdašnju zajednicu, građane istre, ali istovremeno djelovati kao model demilitarizacije za cijelu Europu. Taj potencijal je u svakom smislu savršen primjer koji se može realizirati ovdje u Puli i to samo zbog povijesti koja se na ovom mjestu spaja, kaže HorstHà¶rtner
U Puli je boravio Horst Hà¶rtner, jedan od direktora Ars Electronice u asutrijskom Linzu, najvažnijeg europskog festivala novih tehnologija koji je osnovan još 1970-ih. Hà¶rtner je u Pulu došao prenijeti svoja iskustva u vezi dobivanja titule europske prijestolnice kulture za koju se Pula natječe, a budući da je Linz bio prijestolnica kulture 2009. godine. Ars Electronica jedna je od partnera Pule na natječaju za Europsku prijestolnicu kulture 2020., a već su ranije s pulskim timom zaduženim za taj projekt razvijali neke programe te su spremni puli dati znanje, iskustvo i pomoć, ne samo oko razvoja projekta već i oko edukacijskih platformi za nove tehnologije. Upravo je to bio i razlog Hà¶rtnerovog dolaska u Pulu.
Pulski tim zadužen za kandidaturu Pule za EPK je tako prošle godine u Linzu održao trodnevnu radionicu u sklopu koje su predstavili temu demilitarizacije s kojom je Pula ušla u natječaj. Njihovim se domaćinima svidjelo da se Pula odlučila na tako hrabru i provokativnu temu, a prije nekoliko dana Hà¶rtner je pozvan na radionicu na kojoj su između ostalog razgovarali o tome na koji način Ars Electronica može svojim iskustvom pomoći. Linz je drugi, premda neki kažu treći, najveći grad u Austriji poznat kao i Pula po burnoj povijesti. Linz ima razvijenu industriju čelika, a poznat je i po tome da su se tu školovali Adolh Hitler i Ludwig Wittegenstein. Dakle, jedan uništavatelj i jedan stvaratelj. Uz to bio je to grad koji je, podsjeća Hà¶rtner, bio drastično devastiran u drugom svjetskom ratu. No što je onda taj grad učinio da bi postao prijestolnica kulture ?!
Za to postoji duga procedura, ali puno važnije od kvalitete projekta koji su bili predlagani da Linz postane kulturna prijestolnica Europe je promjena mentaliteta njegovih građana, odgovora Hà¶rtner. "Prije osvajanja titule, na Linz se manje-više gledalo kao na industrijski grad, poznat po proizvodnji čelika. Nakon što je titula osvojena, gradonačelnik i odgovorne osobe rekle su da će Linz postati grad kulture, no dogodilo se to da su sami građani vremenom naučili drukčije gledati na svoj grad tako da je on danas doista grad kulture i to je najvažnija promjena koja je pogodila grad."
Dakle, ne kvaliteta projekata, iako je bilo sjajnih projekata, nego zapravo shvaćanje da je to sada grad kulture, a ne grad proizvodnje čelika. To su prepoznali i ljudi u ostatku Europe, jer sada odjednom dolazi potpuno drukčiji tip turista u Linz. Prije je zbog sve te industrije postojao poslovni turizam, a danas postoji kulturni turizam, kažeHà¶rtner te spominje muzeje i kulturne ustanove u gradu koje su promijenile i sam grad, ali su se i uklopila sa starim ustanovama u kulturi. Kaže i da ukoliko pula postane europski grad kulture da će puno zaraditi, a tu ne misli samo na direktne prihode, već spominje da se broj turističkih dolazaka u Linzu povećao nakon što je dobio titulu, dok prije toga turizam tamo gotovo i nije postojao. Čak i za vrijeme ekonomske krize 2009. Kada je gospodarstvo u Austriji stagniralo, Linz je imao povećanje vroja turista. Uz to, planira se otvaranje medicisnkog fakulteta jer su studenti odjendom počeli dolaziti u Linz budući da im grad nudi više sadržaja za izvanfakultetski život. "Razvilo se poduzetništvo pa tu imamo tvrtke, i to iz cijele Austrije pa čak i Europe, kojima je sada lakše naći talente u Linzu. To je više od običnog povrata uloženog, to je dugoročno povećanje kvalitete života u gradu," kaže Hà¶rtner. Kada govori o Puli, ističe njenu vojnu povijest koja je sa sadašnjošću povezana na osobit način preko mnogobrojnih tvrđava, a koja se može povezati s ratovima koji danas traju u svijetu i temom kako demilitarizirati današnju Europu. Europa se danas, nakon terorističkih napada u Francuskoj ponovo naoružava, militarizira te podiže ograde i utvrde, a ja u takvoj tvrđavi ne želim živjeti ali razumijem odakle takve reakcije dolaze, iako se s njima uopće ne slažem, kaže Hà¶rtner koji misli da je to povezano s određenom nesposobnošću, određenom bolešću društva. Imamo bolnice za naša tijela, bolnice za naše duše, ali ne postoje bolnice za naša društva, kaže Hà¶rtner i drži da ovaj program ima potencijal da postane tretman, terapija i bolnica za društvo na europskoj razini. Da bi se o tome raspravljalo na lokalnoj razini, tema demilitarizacije je najbolja polazna točka iako nitko ne zna kakvi će biti rezultati. Treba se koncentrirati na ostvarivi rezultat za ovdašnju zajednicu, građane Istre, ali istovremeno djelovati model demilitarizacije za cijelu Europu. Taj potencijal je u svakom smislu savršen primjer koji se može realizirati ovdje u Puli i to ne samo zbog povijesti koja se na ovom mjestu spaja, kaže on. Kada se radi o demilitarizaciji u Puli, postoje dvije oprečne struje, jedna koja misli da bi ti bivši vojni prostori trebali služiti za zabavu i odmor građanima i biti otvoreni, dok drugi misle da se ta područja trebaju urediti tako da donose novac, da se njima izgrade hoteli i sl. Pitamo Hà¶rtnera što misli o tome. "Mislim da kada se radi o društvu, da treba više od financijske baze, ali to opet znači da morate imati financijsku bazu da stvorite nešto. Ne postoji decidirani odgovor, nego samo onaj koji se može dobiti tako što se pozovu građani da o tome raspravljaju, da se dobije odgovor od njih, da se vidi što žele. Toga trenutno nema, a ne govorim o direktnoj demokraciji, nego o odlučivanju u aktivnijem smislu poput onog da imamo zajednicu koja stvara aktivnosti iznutra, koja potiče talente koji postoje u našoj zajednici.
Postoji koncept koji omogućava da se uči od susjeda iz susjedne kuće, susjedne države ili susjednog kontinenta. Za tako nešto potreban je misaoni sklop, potrebna je promjena, kaže naš sugovornik koji ej surađujući s pulskim timom naučio jednu hrvatsku riječ - tapija te konstatira kako je "misaoni sklop tapije pogrešan". Pitanje na koje trebamo odgovoriti prije no što dođemo do rješenja je "što treba učiniti da se promijeni, što treba učiniti da se prevlada taj trenutak tapije?". Na to se odgovor može dobiti jedino unutar zajednice, njenog mentaliteta i identiteta, kaže on. O tapiji se jako puno diskutiralo na prvom sastanku, no kako kaže, sličan termin postoji i u drugim jezicima a odnosi se na rastuću pasivnost.
Tko je HorstHà¶rtner?
HorstHà¶rtner je rođen u austrijskom Vordernbergu. Studirao je građevinarstvo i telematiku u Grazu. Godine 1991. Bio je suosnivač umejtničke grupe X-space koja se bavila računalnom interaktivnom umjetnošću, robotikom, net-artom, a 1994. Pokrenuo je istraživački projekt T-Bae u suradnji s Trnasitom, austrijskom kulturnom institucijom. Projekt je uključivoa stvaranje internetske baze podataka za telematiku (znanost o automatizaciji uređaja i postrojenja) u Austriji. Tehnički direktor centra Art Electronica postao je 1996. A u zadatak je dobio da dizajnira i postavi instalacije uključujući željezničku prugu The Cave koja je danas velika turistička atrakcija i Linzu. Godine 1997. postao je direktor Ars Electronica FutureLaba, a iste godine postao je i član Christian Doppler Laboratourium, radionice za softverski inženjering na sveučilištu u Linzu i gostujući profesor na Sveučilištu za umjetnost i industrijski dizajn u Linzu. Između ostalog bio je posrednik zadužen za kompjutersku animaciju i vizualne efekte na Prix Ars Electronica Forumu 1999. i član žirija Prix Ars Electronica 2000., što je jedna od najvažnijih nagrada na polju elektronike, interaktivnog dizajna, kompjuterskog dizajna i digitalne kulture." (Izvor: Glas Istre, 4. prosinac 2015. godine, autor: Mladen Radić)
"Tema demilitarizacije je najbolja polazna točka iako nitko ne zna kakvi će biti rezultati. Treba se koncentrirati na ostvarivi rezultat za ovdašnju zajednicu, građane istre, ali istovremeno djelovati kao model demilitarizacije za cijelu Europu. Taj potencijal je u svakom smislu savršen primjer koji se može realizirati ovdje u Puli i to samo zbog povijesti koja se na ovom mjestu spaja, kaže HorstHà¶rtner
U Puli je boravio Horst Hà¶rtner, jedan od direktora Ars Electronice u asutrijskom Linzu, najvažnijeg europskog festivala novih tehnologija koji je osnovan još 1970-ih. Hà¶rtner je u Pulu došao prenijeti svoja iskustva u vezi dobivanja titule europske prijestolnice kulture za koju se Pula natječe, a budući da je Linz bio prijestolnica kulture 2009. godine. Ars Electronica jedna je od partnera Pule na natječaju za Europsku prijestolnicu kulture 2020., a već su ranije s pulskim timom zaduženim za taj projekt razvijali neke programe te su spremni puli dati znanje, iskustvo i pomoć, ne samo oko razvoja projekta već i oko edukacijskih platformi za nove tehnologije. Upravo je to bio i razlog Hà¶rtnerovog dolaska u Pulu.
Pulski tim zadužen za kandidaturu Pule za EPK je tako prošle godine u Linzu održao trodnevnu radionicu u sklopu koje su predstavili temu demilitarizacije s kojom je Pula ušla u natječaj. Njihovim se domaćinima svidjelo da se Pula odlučila na tako hrabru i provokativnu temu, a prije nekoliko dana Hà¶rtner je pozvan na radionicu na kojoj su između ostalog razgovarali o tome na koji način Ars Electronica može svojim iskustvom pomoći. Linz je drugi, premda neki kažu treći, najveći grad u Austriji poznat kao i Pula po burnoj povijesti. Linz ima razvijenu industriju čelika, a poznat je i po tome da su se tu školovali Adolh Hitler i Ludwig Wittegenstein. Dakle, jedan uništavatelj i jedan stvaratelj. Uz to bio je to grad koji je, podsjeća Hà¶rtner, bio drastično devastiran u drugom svjetskom ratu. No što je onda taj grad učinio da bi postao prijestolnica kulture ?!
Za to postoji duga procedura, ali puno važnije od kvalitete projekta koji su bili predlagani da Linz postane kulturna prijestolnica Europe je promjena mentaliteta njegovih građana, odgovora Hà¶rtner. "Prije osvajanja titule, na Linz se manje-više gledalo kao na industrijski grad, poznat po proizvodnji čelika. Nakon što je titula osvojena, gradonačelnik i odgovorne osobe rekle su da će Linz postati grad kulture, no dogodilo se to da su sami građani vremenom naučili drukčije gledati na svoj grad tako da je on danas doista grad kulture i to je najvažnija promjena koja je pogodila grad."
Dakle, ne kvaliteta projekata, iako je bilo sjajnih projekata, nego zapravo shvaćanje da je to sada grad kulture, a ne grad proizvodnje čelika. To su prepoznali i ljudi u ostatku Europe, jer sada odjednom dolazi potpuno drukčiji tip turista u Linz. Prije je zbog sve te industrije postojao poslovni turizam, a danas postoji kulturni turizam, kažeHà¶rtner te spominje muzeje i kulturne ustanove u gradu koje su promijenile i sam grad, ali su se i uklopila sa starim ustanovama u kulturi. Kaže i da ukoliko pula postane europski grad kulture da će puno zaraditi, a tu ne misli samo na direktne prihode, već spominje da se broj turističkih dolazaka u Linzu povećao nakon što je dobio titulu, dok prije toga turizam tamo gotovo i nije postojao. Čak i za vrijeme ekonomske krize 2009. Kada je gospodarstvo u Austriji stagniralo, Linz je imao povećanje vroja turista. Uz to, planira se otvaranje medicisnkog fakulteta jer su studenti odjendom počeli dolaziti u Linz budući da im grad nudi više sadržaja za izvanfakultetski život. "Razvilo se poduzetništvo pa tu imamo tvrtke, i to iz cijele Austrije pa čak i Europe, kojima je sada lakše naći talente u Linzu. To je više od običnog povrata uloženog, to je dugoročno povećanje kvalitete života u gradu," kaže Hà¶rtner. Kada govori o Puli, ističe njenu vojnu povijest koja je sa sadašnjošću povezana na osobit način preko mnogobrojnih tvrđava, a koja se može povezati s ratovima koji danas traju u svijetu i temom kako demilitarizirati današnju Europu. Europa se danas, nakon terorističkih napada u Francuskoj ponovo naoružava, militarizira te podiže ograde i utvrde, a ja u takvoj tvrđavi ne želim živjeti ali razumijem odakle takve reakcije dolaze, iako se s njima uopće ne slažem, kaže Hà¶rtner koji misli da je to povezano s određenom nesposobnošću, određenom bolešću društva. Imamo bolnice za naša tijela, bolnice za naše duše, ali ne postoje bolnice za naša društva, kaže Hà¶rtner i drži da ovaj program ima potencijal da postane tretman, terapija i bolnica za društvo na europskoj razini. Da bi se o tome raspravljalo na lokalnoj razini, tema demilitarizacije je najbolja polazna točka iako nitko ne zna kakvi će biti rezultati. Treba se koncentrirati na ostvarivi rezultat za ovdašnju zajednicu, građane Istre, ali istovremeno djelovati model demilitarizacije za cijelu Europu. Taj potencijal je u svakom smislu savršen primjer koji se može realizirati ovdje u Puli i to ne samo zbog povijesti koja se na ovom mjestu spaja, kaže on. Kada se radi o demilitarizaciji u Puli, postoje dvije oprečne struje, jedna koja misli da bi ti bivši vojni prostori trebali služiti za zabavu i odmor građanima i biti otvoreni, dok drugi misle da se ta područja trebaju urediti tako da donose novac, da se njima izgrade hoteli i sl. Pitamo Hà¶rtnera što misli o tome. "Mislim da kada se radi o društvu, da treba više od financijske baze, ali to opet znači da morate imati financijsku bazu da stvorite nešto. Ne postoji decidirani odgovor, nego samo onaj koji se može dobiti tako što se pozovu građani da o tome raspravljaju, da se dobije odgovor od njih, da se vidi što žele. Toga trenutno nema, a ne govorim o direktnoj demokraciji, nego o odlučivanju u aktivnijem smislu poput onog da imamo zajednicu koja stvara aktivnosti iznutra, koja potiče talente koji postoje u našoj zajednici.
Postoji koncept koji omogućava da se uči od susjeda iz susjedne kuće, susjedne države ili susjednog kontinenta. Za tako nešto potreban je misaoni sklop, potrebna je promjena, kaže naš sugovornik koji ej surađujući s pulskim timom naučio jednu hrvatsku riječ - tapija te konstatira kako je "misaoni sklop tapije pogrešan". Pitanje na koje trebamo odgovoriti prije no što dođemo do rješenja je "što treba učiniti da se promijeni, što treba učiniti da se prevlada taj trenutak tapije?". Na to se odgovor može dobiti jedino unutar zajednice, njenog mentaliteta i identiteta, kaže on. O tapiji se jako puno diskutiralo na prvom sastanku, no kako kaže, sličan termin postoji i u drugim jezicima a odnosi se na rastuću pasivnost.
Tko je HorstHà¶rtner?
HorstHà¶rtner je rođen u austrijskom Vordernbergu. Studirao je građevinarstvo i telematiku u Grazu. Godine 1991. Bio je suosnivač umejtničke grupe X-space koja se bavila računalnom interaktivnom umjetnošću, robotikom, net-artom, a 1994. Pokrenuo je istraživački projekt T-Bae u suradnji s Trnasitom, austrijskom kulturnom institucijom. Projekt je uključivoa stvaranje internetske baze podataka za telematiku (znanost o automatizaciji uređaja i postrojenja) u Austriji. Tehnički direktor centra Art Electronica postao je 1996. A u zadatak je dobio da dizajnira i postavi instalacije uključujući željezničku prugu The Cave koja je danas velika turistička atrakcija i Linzu. Godine 1997. postao je direktor Ars Electronica FutureLaba, a iste godine postao je i član Christian Doppler Laboratourium, radionice za softverski inženjering na sveučilištu u Linzu i gostujući profesor na Sveučilištu za umjetnost i industrijski dizajn u Linzu. Između ostalog bio je posrednik zadužen za kompjutersku animaciju i vizualne efekte na Prix Ars Electronica Forumu 1999. i član žirija Prix Ars Electronica 2000., što je jedna od najvažnijih nagrada na polju elektronike, interaktivnog dizajna, kompjuterskog dizajna i digitalne kulture." (Izvor: Glas Istre, 4. prosinac 2015. godine, autor: Mladen Radić)
Podijeli
