Predstavljanje izložbe ‘‘Horizont očekivanja’’
Na 57. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti ‒ La Biennale di Venezia, koja je službeno zatvorena 26. studenog 2017., sudjelovalo je 86 država koje su se predstavile nacionalnim paviljonima, a središnja izložba Viva Arte Viva u kustoskoj koncepciji umjetničke direktorice Bijenala Christine Macel uključila je 120 umjetnika iz 86 zemalja.
Projekt sudjelovanja Hrvatskog paviljona na Bijenalu u Veneciji financiralo je Ministarstvo kulture uz financijsku potporu Grada Pule.
U želji da hrvatskoj javnosti približi jedan od najznačajnijih projekata vizualne umjetnosti kojima se suvremeni umjetnici predstavljaju na međunarodnoj sceni, a koji uključuje nekoliko razina institucionalne podrške na nacionalnoj i lokalnoj razini, izložba Horizont očekivanja bit će predstavljena u Puli (muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca) u petak 9.ožujka 2018. godine, a ostaje otvorena mjesec dana.
Hrvatske umjetnike Tinu Gverović i Marka Tadića za predstavljanje na ovoj prestižnoj kulturnoj manifestaciji odabrala je kustosica Branka Benčić, a oni su svoje instalacije (Fantomska trgovina: More Ljudi / Phantom Trades: Sea of People Tine Gverović i Događaji koje treba zaboraviti / Events Meant to Be Forgotten Marka Tadića), osmišljene posebno za tu prigodu, predstavili u obliku dvostruke samostalne izložbe u Paviljonu od 94 m2 Artiglierije u Arsenalu, što je omogućilo dobru vidljivosti i posjećenost.
Izložba Horizont očekivanja okupila je dvije umjetničke pozicije koje se bave različitim stanjima i pitanjima, poput neizvjesnosti, nesigurnosti ili kolapsa, pri čemu umjetnici koriste različite medije – od instalacije, preko objekta, videa, animacije, slikarstva, kojima stvaraju niz međuodnosa, a dramaturgija postava zamišljena je tako da angažira ulogu promatrača i artikulira njegovo kretanje kroz prostor. Izložba je pokušala uprizoriti istovremeno mjesto kolapsa i mjesto transformacije i imaginacije. Uključujući lokalne narative u globalni kontekst, Bijenale djeluje kao mehanizam vidljivosti koji uokviruje prostor i vrijeme, mjesto i identitet, dok promjenjivi horizont očekivanja obuhvaća platformu zajedničkog iskustva, znanja i razumijevanja, u okviru promišljanja neizvjesnih mogućnosti identifikacije.
