"Pula je nebrušeni dijamant, imamo velik potencijal"

U današnjem izdanju Glasa Istre objavljen je veliki intervju s gradonačelnikom Pule Borisom Miletićem kojega prenosimo u cijelosti.

„Bio je četvrtak,29. lipnja prije točno 12 godina. Realno, 12 godina u životu jednog čovjeka nije malo, a u životu grada nije puno. Kad gledam unatrag čini mi se kao da je jučer bilo. To je bilo vrlo intenzivno razdoblje pa je protok vremena puno brži. Kada gledam unatrag, ne čini mi se da je bilo tako davno. Puno veću razliku vidim u svom sinu, koji je završio peti razred pa vidim da je vrijeme proteklo.“, govori nam u uvodu pulski gradonačelnik Boris Miletić koji danas obilježava 12-u godišnjicu na funkciji prvog čovjeka najvećeg istarskog grada te smo na početku razgovora o aktualnim pulskim temama razgovarali upravo o učinjenom od početka njegova ustoličenja.

"Dobar dio zamišljenog smo napravili, ne ja, jer je nemoguće da jedan čovjek toliko toga odradi, već mi, timski. S jasnom vizijom i definiranim prioritetima napravili smo korak unaprijed. Ako se vratimo 12 godina unatrag i prisjetimo kako je Pula tada izgledala, a kako izgleda danas, mislim da su razlike jako velike. Tome najbolje svjedoče ljudi koji nisu svakodnevno u Puli i oni ističu da se vide razlike. Možda je najvažnije što tih 12 godina imamo kontinuitet ulaganja, to je za jedan grad jako bitno. Imamo infrastrukturu, a to su temelji koji omogućavaju daljnji razvoj grada, i daljnje širenje grada. Simpatično mi se prisjetiti kako je nekad izgledala obilaznica, bila je obična cesta koja nije imala javnu rasvjetu osim na križanjima. Danas ulaz u grad izgleda puno modernije i ljepše te je, što je najvažnije, prometno sigurniji. Možda je već pomalo zaboravljeno vrijeme kopanja kanalizacije na rivi. To su bili poprilično veliki zalogaji koje je trebalo odraditi i financirati. U tih 12 godina napravili smo u infrastrukturi veliki korak naprijed", prisjeća se Miletić, istaknuvši u startu što smatra najvećim uspjehom.

Stalna ulaganja

Jako sam sretan i ponosan na konstantna ulaganja u naše najmlađe. Prije 12 godina imali smo liste čekanja za vrtiće, uvijek preko 100 neupisane djece u vrtiće, bile su velike razlike u cijeni koštanja između gradskih i privatnih vrtića. Danas je sve izjednačeno i sva djeca upisana su u vrtiće. Tada su neke škole radile u čak tri smjene, danas sve škole osim Kaštanjera i Šijane rade u jutarnjoj smjeni, a ulagali smo i u sportske dvorane. Taj kontinuitet ulaganja je za mene bitan za budućnost. Svi u Hrvatskoj pričaju o demografiji i mjerama, a ja mislim da je jako bitno omogućiti radno mjesto, krov nad glavom i brinuti o najmlađima. Da roditelji koji rade znaju da za njihovo dijete postoji mjesto u vrtiću, da u osnovnim školama imamo osiguran produženi boravak jer je to potreba. Nije to luksuz. Taj paket, uz ulaganja u kulturu, sport i civilno društvo je nešto što djeci omogućava kvalitetno provođenje vremena.

Kakvu Pulu vidite u budućnosti?

Pula je nebrušeni dijamant, ima puno ljepota koje još nisu došle do izražaja. Mi kao grad imamo velik, velik potencijal. Grad smo koji je sto godina bio vojni grad i nitko se pretjerano nije bavio vizijom i razvojem jer to nije postojalo. Dvije trećine grada bila je vojska. Uljanik je tada imao 12,5 tisuća radnika, vojske je bilo 13-14 tisuća, dakle 26-27 tisuća ljudi radilo je ili u Uljaniku ili u vojsci. Mi smo na samom kraju poluotoka, a opet smo nekako bili odsječeni od glavnih putova. Ali mi sada imamo fenomenalnu cestovnu povezanost, imamo dobru zračnu povezanost, imamo morsku luku koja do jučer nije bila adekvatno valorizirana upravo zbog prisutnosti vojske. Mislim da Pula baš ima dobar potencijal za razvoj. Što to znači za građane? Pogledajmo unazad deset godina, svatko tko ima nekakvu nekretninu povećala joj se vrijednost, a i još će se povećavati. Jednako tako zašto u Pulu više ljudi dolazi živjeti nego što odlazi? Zato što, osim blagodati života, nalaze radno mjesto, grad nije prevelik ni premali i grad ima potencijal da bude još ugodniji za život. I zato kada me se pita kako mi je prošlo ovih 12 godina na čelu Pule odgovaram da je to, jednostavno, moj život. Živim za to da još bolje i više unaprijedimo kvalitetu života u Puli. Super je napraviti cestu, kanalizaciju, brojati realizirane kilometre, ali mi se stvarno trudimo unutar gradske uprave usmjeriti najveći dio financijskih sredstava iz proračuna kroz Odjel društvenih djelatnosti. Po meni je ključna kvaliteta života u jednom gradu.

Vaš prošlogodišnji izborni program na lokalnim izborima bazirao se na brojnim ulaganjima u pulsku starogradsku jezgru.

Temelj izbornog programa za razdoblje od 2017. do 2021. su bile investicije i otvaranje novih radnih mjesta. S obzirom da je prošla tek prva četvrtina mandata, mogu reći da sam zadovoljan. Stopa nezaposlenosti u Puli danas je dva puta niža od prosjeka Europske unije i tri puta niža od prosjeka Republike Hrvatske, te iznosi oko 3%, što je puno bolje od prosjeka Hrvatske koji iznosi oko 10%. U proteklih godinu dana uspjeli smo realizirati nekoliko važnih projekata poput proširenja obilaznice do Medulinske, što je investicija vrijedna 25 milijuna kuna. Nadalje, uređeni su Trg kralja Tomislava vrijedan 24,2 milijuna kuna i Prolaz sv. Teodora, uređuje se plaža Hidrobaza, Valkane, izgrađeno je igralište na Vidikovcu vrijedno preko 1,2 milijuna kuna i ono na području Pragrandea, a uređeno je i nekoliko dječjih igrališta. U tijeku je i izgradnja kompleksa javnih gradskih bazena ukupne vrijednosti 53,5 milijuna kuna. U završnoj fazi izgradnje je i prometnica u zoni Max Stoja, sama izgradnja  centra donijet će 500-tinjak novih radnih mjesta. Nakon turističke sezone mogu najaviti i izgradnju kružnog toka na raskrižju Radićeve i Rizzijeve ulice vrijednu 5,6 milijuna kuna, a u nastavku Rizzijeve ulice planira se i rekonstrukcija prometnice Rizzijeva – Voltićeva također s izgradnjom kružnog toka. Uglavnom, u samo godinu dana napravljeno je puno toga, no ovo što danas vidimo zapravo je nadogradnja cijelog niza podzemnih investicija, da ih tako nazovem. Danas ne bi mogli ovako uređivati grad da nismo u posljednih deset godina ulagali u izgranju i obnovu temeljne infrastrukture, od kanalizacije do plinske mreže.

Dnevni boravak

Centar grada vapi nam za obnovom.

Ono što mi je stvarno u ovom mandatu veliki prioritet je uređenje starogradske jezgre što će sigurno bitno utjecati na opći izgled grada. U fazi smo izrade projektne dokumentacije za Giardine, za Danteov trg, imamo spremnu dokumentaciju za Ulicu Sergijevaca, radit ćemo za Kandlerovu. Uređenje Ulice Sergijevaca je vezano uz projekt rješavanja kanalizacije i tu očekujem sufinanciranje iz EU fondova. Cilj je da kad se jednom ulica rsskopa, da sve odradimo i da se dugo vremena, nakon što zatvorimo, više ne prekopava. Kroz projekt Dolcevita obnovili smo 56 pročelja i sada idemo dalje s tim projektom, u planu je urediti novih 35 pročelja u centru grada. Pokušavamo maksimalno kao grad animirati i motivirati građane i trgovačka društva, koja imaju suvlasništva u tim zgradama, da participiraju. Pokušavamo biti racionalni po pitanju trošenja proračunskih novaca. Ideja je partnerstvom privatnog i javnog sectora učiniti da nam grad bude ljepši. Na tom tragu je i nova odluka o uklanjanju grafita, s antigrafitnim premazima koji omogućuju lakše čišćenje. Uredit će se i prostor Ozad Arene koji se planira urediti kao pješačka zona.

Puljani čekaju projekt uređenja Giardina.

U planu nam je i cjelovito uređenje Giardina s ciljem da stvorimo novi „dnevni boravak“ za Puležane. Kako je riječ o zoni koja čini dio zaštićene povijesne cjeline, u realizaciju projekta neophodno je uključiti konzervatore. Idejno rješenje je već prezentirano konzervatorima i nakon usaglašavanja s njima, slijedi postupak izrade potrebne dokumentacije.

Ovdje govorimo o velikom i vrlo složenom projektu koji će uljepšati vizuru samog srca grada. Projekt se procjenjuje na više od 20 milijuna kuna i mogao bi, prema trenutnim projekcijama i ukoliko sve uskladimo s Konzervatorskim odjelom, biti realiziran do kraja ovog mandata. Tu je i uređenje Danteovog trg s čim u paketu ide i uređenje postojećih prilaza (Prolaz kod kazališta, Clerisseauov, Prolaz kod Zdenca, Hermana Dalmatina) te projekta uređenja Kandlerove ulice. Realizaciju ova dva projekt očekujem u narednom razdoblju. To će, siguran sam, centru grada dati jednu sasvim novu estetsku dimenziju, a time i neki novi duh.

Konačno je grad dočekao šansu za razvoj kroz stavljanje u funkciju bivših vojnih nekretnina.

Kad je riječ o stavljanju bivše vojne imovine u funkciju moram ponoviti da je to jako dobar primjer zašto nam treba decentralizacija. Da je taj prostor u vlasništvu Grada, on bi odavno generirao nova radna mjesta i sasvim siguro ne bi propadao. Država je loš i nikakav vlasnik. Protratila je previše vremena, izgubila previše novaca i s konkretnim se potezima više nema što čekati. Naš stav je tu jasan – vojnu imovinu koja se ne koristi i koju je sama država proglasila vojno neperspektivnom treba staviti u funkciju razvoja jer bi time omogućila otvaranje novih radnih mjesta i gospodarski rast Pule. Novi ministar državne imovine najavio je bržu dinamiku, a formirano je i novo Povjerenstvo. Čini mi se da ima više volje pokrenuti ta područja.

Otvoreni Muzil

Oko Muzila je puno polemika.

Muzil treba otvoriti za građane Pule i naše goste te na taj način osigurati cjelogodišnji život Pule na moru, što je obilježje svakog pravog mediteranskog grada. Jedina meni prihvatljiva opcija je otvoreni Muzil s brojnim javno dostupnim sadržajima za sve Puležane. Siguran sam da će taj prostor biti generator novih investicija i radnih mjesta. Prema svim relevatnim procjenama Muzil može osigurati  više od 1.500 novih radnih mjesta! Sad je potez na državi kao vlasniku, odnosno nadležnom ministarstvu da regulira na koji će način provesti natječaj. Mi smo kao Grad apsolutno spremni!

S obzirom da su na tim područjima predviđeni hoteli, a Pula s prošlogodišnjih 2 milijuna noćenja "lagano" puca po šavovima, gdje će se smjestiti toliko turista?

U Strategiji razvoja grada, Pula je definirana kao grad velikog turističkog potencijala. No, u odnosu na druge gradove na hrvatskoj obali i u Istri, Pula ima najmanje visoko kvalitetnog smještaja. Upravo zato bi u strukturi smještajnih kapaciteta trebali težiti prema onoj vrsti smještaja koja najsnažnije pridonosi otvaranju novih radnih mjesta i stvaranju što veće dodane vrijednost, u što svakako spadaju hoteli. S projektom Muzila, ali i ostalih potencijalnih zona kao što su Hidrobaza i Saccorgiana, Pula ima ozbiljnu šansu postati vodeća turistička destinacija na ovim prostorima.Već sada imamo sjajne rezultate u turističkoj sezoni, no moramo dodatno težiti jačanju pred i podsezone te produljenju sezone, odnosno turizmu koji će se odvijati tijekom cijele godine.

S turističkom sezonom tradicionalno kreću i prometne gužve, kako se pripremiti?

Pitanje prometa jedno je od najizazovnijih pitanja s kojima se mnogi europski gradovi danas suočavaju. Svjesni činjenice da postoje prostorna ograničenja u gradu na koja naprosto ne možemo utjecati te da se broj vozila na našim prometnicama konstanto povećava, pokrenuli smo niz inicijativa kako bi omogućili što kvalitetnije i efikasnije prometovanje gradom. Osim što smo građanima stavili na raspolaganje elektroničke bicikle i nastojali vožnju autobusima učiniti što ugodnijom uvođenjem besplatnog interneta, ove godine dodatno smo uredili dva velika parkirališta na samom ulasku u grad ili na svega nekoliko minuta od centra grada – Mandrač i parking kod bivše Mljekare, a govorimo o ukupno 700 novih parkirnih mjesta. Neprestano radimo na tome da rasteretimo prometni pritisak na grad.

Zadržati brodogradnju

Javnost se sve više buni zbog izgradnje ski-lifta na Valovinama?

Naš je cilj potaknuti realizaciju inovativnih projekata i ideja koje doprinose širenju turističke ponude u našem gradu, što prepoznaju gosti, ali što je još važnije, i naši sugrađani kojima se otvaraju nove mogućnosti za aktivno i kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Riječ je o dijelu grada koji teži revitalizaciji, a izgradnja ski-lifta označava početak tog važnog procesa. Drugim riječima, tu se ne radi samo u ski-liftu već je intencija na tom području urediti promet, stvoriti jedan sasvim novi prostor za šetnju i okupljanje, urediti plažu, javnu rasvjetu i niz drugih elemenata koji će značajno podići kvalitetu boravka na tom prostoru. Na jesen kreće i sanacija kupališta Stoja.

Kako se razvija situacija s brodogradilištem Uljanik?

Vjerujem da će dolaskom strateškog partnera koji je u Uljanik spreman uložiti znanje i sredstva, biti moguće zadržati radna mjesta i brodogradnju u Puli. To je za Grad apsolutni prioritet. Nadam se da dolaze bolji dani za Uljanik. Uljanik je simbol našega grada, a njegova najveća vrijednost su njegovi ljudi i njihovo akumulirano znanje. Brodogradilište definitivno ima šansu na globalnom tržištu jer ima kapacitete graditi visoko sofisticirane brodove, što su Uljanikovci već i pokazali. Na Vladi bi trebao biti usvojen plan rekonstruiranja i onda ga ona upućuje u Bruxelles, budući da u Planu rekonstruiranja postoji jedan dio državnih potpora. Te potpore trebaju biti usuglašene s Europskom komisijom da su potrebne što jesu, i da nisu prekomjerne. No, ostaje pitanje redovnog funkcioniranja brodogradilišta, u smislu likvidnosti, u smislu podmirenja obveza prema radnicima i dobavljačima. To je poslovna problematika, koja nije zanemariva.

O Uljaniku ovise životi i puno drugih, koji nisu direktno u brodogradilištu.

Od prvog dana se zalažem da je brodogradnja potrebna Hrvatskoj i Europi. Nemoguće je odvojiti hrvatsku brodogradnju od Europe. Dva kritična trenutka su dovela do krize u Uljaniku. Prvi je svjetska gospodarska kriza, to se ne može zanemariti jer su pale narudžbe, brodovi se nisu gradili. Drugi je uređenje pravila tržišnog nadmetanja, odnosno pristupanje Hrvatskoj u EU kada je model državnih jamstava trebalo prilagoditi novim pravilima što je dovelo do određenih kašnjenja u osiguravanju financiranja i izgradnje brodova. Također, Uljanik u vremenima petogodišnje svjetske krize nije otpuštao radnike zahvaljujući politici uprave, bez obzira što nije bilo posla za popuniti sve kapacitete. Jednako je bitno da se knjiga narudžbi ipak popunila. Uz radnike i njihovo znanje najveća vrijednost Uljanika je knjiga narudžbi. Kad kažem da je brodogradnja bitna djelatnost za hrvatski i Europu to kažem jer je riječ o prizvodnoj djelatnosti, izvozno orijentiranoj, koja sadrži veliku količinu znanja, odnosno dodanu vrijednost, te na sebe veže veliki broj dobavljača i čitav sektor obrazovanja. Od srednjih škola, fakulteta. Tko će upisati srednju školu, primjerice za brodotehničara, ako te djelatnosti ne bude doma? Kada se pogleda koliko je manjih tvrtki iz Uljanika nastalo upravo bazirajući se na znaju iz brodogradilišta, onda držim da je ta djelatnost, osim proizvodnje izvoza, jako bitna zbog benefita strukture obrazovanja i izuzetno kvalitetnog kadra.

Uljanikovci strahuju od velikog broja otkaza.

Ono što sam uspio vidjeti iz dokumenata je da se planira smanjiti broj neproizvodnih radnika. Dakle, sigurno da ako se smanjuje broj izgradnje brodova, po formuli manja kvantiteta veća kvaliteta i veća zarada, onda sav dio koji nije proizvodni, a opslužuju proizvodnju, treba prilagoditi novim uvjetima. S druge strane to ne mora značiti otkaz. Uljanik treba vidjeti kako će se prilagoditi novim uvjetima. Ako postoji potražnja kvalitetnog kadra, a znam da u Uljaniku rade ljudi i iz drugih zemalja, onda potražnja za kvalitetnom proizvodnom radnom snagom postoji. Pravo je pitanje može li sustav hraniti onaj dio sustava koji nije vezan uz proizvodnju. Tu sigurno postoji mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije, novi raspored kako bi to bilo održivo. Treba biti realan. Znam da bilo koja promjena sa sobom nosi strahove. I od novog, i od drukčijeg, neizvjesnost što će biti, nikome to nije ugodno. Ali vidi se da ovako više ne ide. Ili će se mijenjati i prilagoditi ili čekati kraj.

Potražnja za kvalitetnom random snagom svakim je danom sve izraženija u mnogim djelatnostima.

Da nam je netko prije deset godina rekao da ćemo se suočiti s nedostatkom radne snage bili bi skeptični, no to je problem s kojim se sve više suočavamo. To nije pitanje samo brodogradnje već i građevine, uslužnih djelatnosti. Zato držim bitnim zadržati brodograđevnu djelatnost jer sve je lijepo u turizmu, ali vidimo što se desi s malom havarijom u Raškom kanalu. Ogroman problem. A nama Jadranom prolaze deseci tankera prema Italiji. Dobro je zarađivati u turizmu, ali je i rizično, i ne možemo se bazirati samo na turizmu. Moramo imati i drugi dio. Meni je drago da je u istarskom BDP-u turizam tek na trećem mjestu, nakon prerađivačke i uslužne djlatnosti. Više sam puta u Saboru istaknuo da je 20 posto turizma u hrvatskom BDP-u izuzetno visoko. Ne zato što treba smanjiti turizam već zato što treba povećati proizvodne djleatnosti. Ako pogledamo razvijene europske zemlje turizam je u BDP-u dva do tri posto. Upravo stoga smatram da u brodogradnji bitnu ulogu ima država u vidu osiguravanja mehanizama, ne potpora, za financiranje izgradnje brodova kao izvoznog proizvoda. To je posao koji u svim razvijenim zemljama rade razvojne banke, kao što je naš HBOR. Država treba osigurati mehanizme da društvo može doći do kapitala kojim će izgraditi brod. Ne treba nikome ići povlašteno jer to ni Europa neće dozvoliti, nego treba reći da nam je brodogradnja strateška grana i sva brodogradilišta bi iskoristila takav mehanizam. Od manjih, poput Tehnomonta, do velikih poput Uljanika.

Kakva je situacija s preuzimanjem kluba od strane novih vlasnika. Hoće li Španjolci preuzeti klub?

Dolaskom kvalitetnih partnera iz Španjolske kojima je sport osnovna djelatnost stvoreni su preduvjeti za dugoročnu stabilnost istarskog prvoligaša. Središnji državni Ured za šport trebao bi se idućeg tjedna, 4. srpnja očitovati kada će se stvoriti i formalni preduvjeti za ulazak španjolske grupacije u NK Istru 1961. Nakon toga očekujem i javno predstavljanje grupacije, njihov iskaz planova za budućnost te predstavljanje igrača i stručnog kadra. Najvažnija mi je stabilnost kluba, njegova dugoročna održivost ali i kvaliteta rada omladinskog pogona jer smatram da je ulaganje u mlade najbolja investicija za budućnost svakog društva.

 Dajmo Španjolcima priliku

Nekako se sve čini preusporeno, i zavijeno tajnom.

Preduvjet je odobrenje Središnjeg ureda za šport. Sve drugo bi bilo protuzakonito, a to nitko ne želi raditi. Vidljivo je da je španjolska grupacija itekako zainteresirana, da su određena financijska sredstva već podmirili, barem tako čitam kroz izjave trenera Igora Pamića. Nemojmo zaboraviti da je licenca dobivena s uvjetima da se podmire dugovanja prema nekim bivšim igračima i trenerima, do 24. lipnja. To je bilo neophodno podmiriti. Zatim, Kermas grupu su trebali isplatiti do danas, po ugovoru o pozajmici, i čitam da je to i učinjeno. Kermas grupi se treba zahvaliti jer bez te pozajmice ne bi bilo razgovora o pulskom nogometnom prvoligašu. Jednako tako treba organizacijski stabilizirati klub. Mi smo samo zahvaljujući požrtvovnosti trener ai igrača, kojim se još jednom zahvaljujem, uspjeli okončati sezonu. To izgurati u onakvim nemogućim uvjetima dogodi se jednom i nikad više.

Prema prvim potezima čini se da nema mjesta za te koji su iznijeli najveći teret ostanka?

Pokušali smo španjolskoj grupaciji pojasniti, jer Grad je „samo“ manjinski dioničar, da sredina kao Istra ima izrazito jak regionalni identitet, cijeni svoje domaće, od igrača do proizvoda. To je dio našeg identiteta i ponosa. I stvarno smo ukazali na potrebu većeg angažmana i igrača i stručnih ljudi jer je to bila velika pogreška prijašnje grupacije. Oni su uložili nemala sredstva, ali nisu imali znanja i viziju, niti su vukli prave poteze, i to je razlog njihovog neuspjeha. Poučeni tom najskupljom školom ukazali smo španjolskim kolegama potrebu za drugačijim pristupom. Mislim da su razumjeli, s pojedinim igračima i trenerom su već razgovarali, i mislim da su uvažili sugestije. Normalno, onaj koji ulaže velik novac itekako ima odgovornost, ali i pravo, odlučiti o svojim poslovnim potezima. Ono što mi djeluje kod njih najuvjerljivije je da im je djelatnost sport, odnosno sport im nije usputna djelatnost. I Baskonia kao vrhunski košarkaški klub, i Alaves kao stabilan nogometni prvoligaš, uz suradnju s francuskim i finskim klubom, daju mi dovoljno povjerenja i mirnoće da znaju sportski biznis. Svim se entuzijastima treba zahvaliti, pa čak i, iako njegovo ime nije omiljeno u javnosti, Gloveru, jer treba biti iskren i reći da je tada podmetnuo leđa. Da to nije učinio pitanje je bi li danas pričali o prvoligašu. Jednako tako, ne želim to zaboraviti, učinio je i Ščeglov, imajući vjere i povjerenja dok je klub još bio udruga građana s vrlo malim jamstvima. Svi su oni odigrali bitnu rolu kako bi imali provligaša i kako bi danas mogli gledati prema mirnijoj i stabilnijoj budućnosti nego do sada. Ali na nama svima je, ljubav prema klubu ne ostaje samo na riječima, da pokušamo neko izvjesno vrijeme dati priliku. Svatko zaslužuje priliku. Nakon toga donijet ćemo sud je li to dobro ili nije dobro. Nakon što formalnosti riješe, vjerujem da će novi vlasnik prezentirati javnosti strategiju kluba. Jer to ipak jest interes javnosti.

Demoni nisu imali strpljenja.

Bilo kakav oblik nasilja, bilo kakav oblik nesportskog ponašanja, je nešto što ne prihvaćam i ne podržavam. Nikad to neću prihvatiti neovisno o kojoj je navijačkoj skupini riječ. I ono što se desilo s Gloverovim sinom je na sramotu, to nema veze sa sportom i navijanjem. To je nasilje, i to osuđujem. Kao i ovaj posljednji pristup. Normalno da klub treba voditi dijalog s navijačima, uvažavati njihova mišljenja koja su bitna za navijače jer što će nam nogomet bez navijača, ako je stadion prazan. Ali bilo koji oblik vandalizma, a bilo ga je, je nešto što ne prihvaćan.

Slučaj bolnica

Ima li ravnateljica Opće bolnice Pula njegovu podršku i da li je bio upoznat s njezinom ostavkom prije mjesec dana, koja je naknadno povučena i smjenom dva dosadašnja voditelja odjela?

Nisam kompetentan ulaziti u kadrovska pitanja unutar same bolnice koja nisu u nadležnosti Grada. Ono što mogu reći je da ravnateljica vodi jedan vrlo složen sustav u otežanim uvjetima, prije svega zbog kontinuiranog zanemarivanje pulske bolnice od strane države. Izgradnja nove bolnice iziskuje timski rad i kvalitetan i stručan kadar. Bolnica je uvijek, pa tako i sada ima podršku Grada u svim mogućim oblicima. Ravnateljica je na čelu ustanove, zasigurno je najveći teret ali i odgovornost upravo na njoj. Moju podršku ima.

Onkološki bolesnici više ne mogu dobivati terapiju u Puli već putovat u Rijeku, Zagreb, Osijek..zbog naputka resornog ministra. Hoće li se kao gradnačelni i saborski zastupnik IDS-a založiti da teški onkološki pacijenti dobiju terapiju u pulskoj bolnici?

Naravno. Nedopustivo je da teški onkološki pacijenti moraju toliko putovati da bi se liječili i nikakav argument uštede ili racionalizacije ne može me uvjeriti u suprotnom. Podsjećam da građani Istre svake godine u proračun uplate najmanje milijardu kuna viška, i minimum minimuma koji zaslužuju jest da imaju jednaku zdravstvenu uslugu kao i u ostalim hrvatskim centrima. Neadekvatno stanje naše bolnice dovoljno govori o dugogodišnjem zanemarivanju koje nam je priuštila država. Ovim naputkom prevršili su svaku mjeru i time ne samo da je ugroženo elementarno pravo građana na zdravstvenu zaštitu nego takav postupak predstavlja brutalan i sramotan udarac na ljudsko dostojanstvo. Napravit ćemo sve da se to ne dogodi!

Živi zid nije konkurencija, nego destruktivna desna skupina

Puno se u posljednje vrijeme spominje visok rejting Živog zida, starhujete li da će oni na idućim lokalnim izborima biti ozbiljna konkurencija IDS-u i „oduzeti“ glasove?

Živi zid ima svoje teme, svoje izrazito radikalne stavove i mi se s njima ni na koji način ne možemo uspoređivati. Naši temeljni svjetonazori su potpuno drugačiji. IDS utjelovljuje liberalne, europske vrijednosti i otvoreno društvo, a Živi zid desne vrijednosti, politiku izolacionizma, odnosno izlaska iz Europske unije i još cijeli niz opasnih politika, poput ukidanja obaveznog cijepljenja, čime se otvara put za širenje terminalnih epidemija, što smo, na žalost, imali prilike vidjeti u dubrovačkom kraju.  Osim toga, Živi zid izravno podržava gospođu Željku Makić i njezine proekte, između ostalog inicijativu koja želi smanjiti prava nacionalnim manjinama. To je u suprotnosti s idejom  Istre kao multikulturalne i tolerantne sredine.Zbog svega toga ih ne vidim kao konkurenciju nego kao destruktivnu desnu skupinu.

Jakovčić zaslužuje biti kandidat

IDS s Glas-Pametno čini treću opciju i vrlo visoko kotira prema anketama - smatrate li da bi već za EU izbore mogli polučiti dobar rezultat - razmišljanja i hoće li Ivan Jakovčić ponovno biti kandidat za EU parlament?

Naš savez kojeg su mediji nazvali 'Amsterdamska koalicija' nastao je zapravo spontano, na temelju zajedničkih, liberalnih i progresivnih vrijednosti naših triju stranaka i vrlo snažne želje da se jasno suprotstavimo šovinističkim inicijativama koje pošto-poto žele obespraviti i diskriminirati pojedine dijelove stanovništva – manjine, žene ... Građani su očito prepoznali snagu i rekao bih, autentičnost tog saveza koji se na žalost, jedini kontinuirano suprotstavlja radikalizaciji Hrvatske. Dogovori oko nastupa na europskim izborima nam tek predstoje, no nema nikakve sumnje da Ivan Jakovčić, na temelju svog izuzetnog angažmana u Europskom parlamentu, apsolutno zaslužuje biti kandidat. Govorimo o jednom od najaktivnijih i najkompetentnijih eurozastupnika koji izrazito uspješeno zagovara interese Hrvatske i Istre u europskim institucijama.