Zajc u INK donosi operu La Traviata
Sutra će se u Istarskom narodnom kazalištu-Gradskom kazalištu Pula s početkom u 20 sati u sklopu projekta "ZAJC u INK" održati opera La Traviata. Nastala na temelju Dumasove „Dame s kamelijama“, ovo je zacijelo najpoznatija opera unutar melodramskog žanra i jedna od publici najomiljenijih. Zanimljivo je da su Verdi i Piave prigodom praizvedbe u Teatru la Fenice u Veneciji 6. ožujka 1853. inzistirali da priča bude smještena u suvremeno doba, no uprava kazališta tražila je da se priča smjesti u prošlost. Iako su prve izvedbe doživjele neuspjeh, a i brojne polemike zbog nepoćudnosti sadržaja, „Traviata” je opstala i ostala proteklih desetljeća najizvođenija opera na svim pozornicama u svijetu koja publiku ne prestaje osvajati jednom od najtežih („È strano! Ah, fors’è lui”) i jednom od najtragičnijih („Addio del passato”) sopranskih scena u opernoj literaturi, slavnom napitnicom („Libiamo ne’ lieti calici”) te brojnim duetima i ansamblima.
Aktualna i danas, uz vrijednost glazbe i dramaturšku cjelovitost ovog djela, „Traviata” otvara i različite puteve režijskodramaturške interpretacije. Posljednji put
reprizirana u riječkoj Operi 2015. godine, nova „Traviata” režirana je u posebnim uvjetima izvebe prilagođenima aktualnim epidemiloškim mjerama zaštite, s orkestrom na pozornici i zborom u dijelu loža i na galeriji. Protuepidemijske mjere ušle su izravno u režijski i scenografski koncept predstave, a “Traviata” postala tragedijom nemogućnosti bliskosti koja tematizira upravo izolaciju, zarazu, socijalnu distancu, odvojenost.
"Ova predstava “Traviate” dramaturški je osmišljena, režirana i koreografirana upravo za Anamariju Knego i Aljaža Farasina, a tijekom kreativnog procesa pridružio im se Kevin Greenlaw. Fokus je usmjeren na dramske sukobe i glumačke ritmove koji iz njih izbijaju.
Anamarija Knego u svim ulogama često tipiziranih ženskih likova (Kleopatri, Desdemoni, Alice, Juliji), pa tako sada i u Violetti, uvijek pronalazi složenost, dimenziju i snagu, emocionalnost, strast i inteligenciju, dakle glumačko-dramski karakter, koji njezine likove emancipira od sputavajućih društvenih okolnosti i napose odnosa s muškim likovima.
Nakon interpretacija Mimì i Rodolfa, Julije i Romea, Jelene i Juranića, mnogi su Anamariju i Aljaža proglasili omiljenim romantičnim parom riječke Opere. No, od te njihove kazališne „romanse” i uopće „romantičnog” pristupa operi, mene daleko više zanima onaj ujedno misaoni, upravo kritički, i duboko proživljen afektivni potencijal njihove intenzivne scenske su-igre. Nju smo u „Traviati” proveli kroz koreografiju koja izvire iz njihovih osobnosti, kao i iz same glazbe. U tome su presudnu ulogu odigrali Mila Čuljak i Michele Pastorini.
Za razliku od nedavne „Carmen”, režiju, scenografiju, koreografiju i scensko svjetlo nismo prilagođavali protuepidemijskim mjerama, nego smo te mjere i njihove posljedice na društveni život, pojedinačne sudbine i psihička stanja, učinili temom naše „Traviate”. Konceptulano-dramaturški, ova „Traviata” je zapravo opera koja problematizira naš život u epidemijskoj dramskoj situaciji, bolest, zabranjenu bliskosti, tragične smrti u osami.
Sasvim osobno, ovu predstavu „Traviate” posvećujem dvjema umjetnicama čije su glumačke izvedbe i prijateljstva utkana u svako moje razmišljanje o ideji, o strasti i o odgovornosti kazališta. Njih dvije nedavno su napustile Teatar i Svijet. Ova „Traviata” je za Zoju Odak. Ova „Traviata” je za Miru Furlan," izjavio je Marin Blažević, intendant Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke te potpisnik koncepta, dramaturgije i režije.
Predstava s dvije pauze traje oko tri sata, a karte je moguće nabaviti na blagajni INK.
