Sliparija na 28. Primorskom poletnom festivalu u Kopru,

Predstava “Sliparija” autora Milana Rakovca u režiji Matije Debeljuha večeras, 13. srpnja 2021. godine gostuje u Kopru na 28. Primorskom poletnom festivalu.

U predstavi igra sjajna Rosanna Bubola.

U predgovoru romana SliparijaMilana Rakovca, Jure Kaštelan tumačeći kako "naslov romana, ima više razina značenja, to je i obmana i prevara i vještina varanja, cirkuski i stilistički trik, razaranje i stvaranje, čovjek i njegova sjena, lice i naličje svake stvari, realnost mita i mit realnosti, istina i magija, znak i simbol i koješta…", zapravo ukazuje i na pripovjednu i stilsku kompleksnost karakterističnu za čitav Rakovčev rukopis. Tako, prema SliparijiMilana Rakovca, nastaje težnja za vizualnim prijevodomromana, za filmom i kazalištem.

Izravna i vjerna adaptacija predloška bila bi, stoga, direktno i doslovno nemoguća, pa nit vodilju ekranizacije valja tražiti u hvatanjuspecifične magične atmosferske pozadine koju Rakovac kreira istražujući legendu o Bilfu. Magičnu i mračnu atmosferu predloška, u prvom planu ističu refleksije njegove svijesti u potrazi za vlastitim identitetom. S obzirom da je pozadina nastanka mitova i legendi upravo potreba za pronalaskom odgovora na pitanje o vlastitoj prirodi i porijeklu, upuštajući se u potragu za vlastitim "ja", glavni lik pruža specifičan pogled i na tu istarsku legendu. Njegov put kroz priču o sebi i Bilfu nikako nije linearan, njegova progresija nije pravocrtna, već, jednako kao i Rakovčevo pripovijedanje, isprekidana. Posebna je pažnja posvećena krajoliku koji Rakovac u svojim tekstovima redovito afirmira. Istarski zavičaj snažno je prisutan kroz cijelu priču, jednako kao i začudna životnost prirodnoga svijeta unutrašnje Istre, signalizirana prije svega kroz onomatopejski potencijal. Poseban će izazov, dakle, biti prenošenje te organske kvalitete istarskog okoliša, njegovih šuma, jama i ptica, na film i predstavu, a koje zahtjeva minuciozno opisivanje tog kraja, približavanje njegovoj teksturi gotovo do razine opipljivosti.

Kombinirajući takve filmske scene, stvara se specifičan svijet nevjerojatno blizak onom Rakovčevom, koji istovremeno pruža filmsku vizuru istarskih podzemlja i podzemlja koja se nalaze u svima nama. Kazališna predstavaSliparija veže se na film, služi kao mjesto susreta realnosti i fikcije, u kojoj se isprepliću radnje filma u interakciji s kazališnim prostorom. Istraživanje proširenog filma u kazalištu i odnosa na ne-narativne strukture grade cijelu atmosferu priče. Predstava je lišena klasičnih kazališnih rekvizita i scenografije te kroz interdisciplinarni pristup povezuje odnose slike, zvuka, videa, glazbe, glume i scenskoga pokreta.

U predstavi se koristi kombinacija hrvatskog standarda s jezicima istarskih područja, slenga i dijalekta, naglašavajući time začudnost cjelokupnog sadržaja.

I na kraju kako i sam autor teksta kaže: "I u toj dvojnosti vjerovanja rodilo se ono najbolje što moj naraštaj danas ima – sumnju kao početak svakog promišljanja."