NOGOMETNI KAMP BIT ĆE IZGRAĐEN PRIJE NEGO ŠTO MNOGI UOPĆE PRETPOSTAVLJAJU

Filip Zoričić: Jako mi je stalo osigurati uvjete za razvoj Istre 1961, ali u realnim okvirima i ne na  štetu kvalitete života građana Pule

Posljednjih se dana rasprava o izgradnji nogometnog kampa pulskog prvoligaša Istra 1961 ponovno uzburkala pa bih želio pojasniti neke vrlo bitne činjenice koje se prečesto proizvoljno tumače, ali i dati svoje viđenje čitave situacije.

Ponajprije, priča da sam protiv nogometa i Istre 1961 apsolutno ne pije vodu: moj sin je u Klubu skoro već deset godina, njegova ljubav prema Klubu je neizmjerna, a jednako tako se i mi kao roditelji veselimo svakom njegovom uspjehu kao i uspjehu Kluba za koji igra. Nadalje, kad je lani Grad nakon smjene vlasti trebao postaviti novog predstavnika u Upravni odbor, odlučili smo da to bude profesor Ivan Žagar, bivši vođa Demona i čovjek s više od 200 gostovanja kao navijač najdražeg Kluba. To što je on ujedno i moj najbolji prijatelj, nebitno je sa stručne strane, iako je meni osobno jako važno.

Dakle, meni u ovih osam mjeseci uopće nikada nije bilo upitno treba li pulskom prvoligašu kampus, trebaju li španjolski većinski vlasnici ostati i treba li se Klub još više i bolje razvijati kroz omladinski pogon. Uostalom, to potvrđuju naši konstantni susreti i komunikacija.

Ono što je bitno, a što mnogi jednostavno ne razumiju jest činjenica da bez suglasnosti države nije moguće mijenjati idejni projekt iz važeće lokacijske dozvole koja je sastavni dio darovnog ugovora kojim je lani država područje Marsovog polja poklonila Gradu Puli, a koji predviđa: dva nogometa igrališta, stazu za trčanje i rekreaciju, zelene površine za trčanje i rekreaciju, akumulacijsko jezero, pješačke/trim staze, prometnice, parkiranje i druge javne sadržaje! Klubu sad, prema onome što su nam komunicirali, sad trebaju tri terena.

Cilj je, dakle, razraditi jasan projekt s maksimalno tri terena te različite javne sadržaje za građane o kojima sam javno već govorio i tako stvoriti prostor prilagođen svima i privatnom sektoru i javnom interesu. Bude li to prostorno moguće i ukoliko nadležno ministarstvo da pozitivan odgovor, onda smo na dobrom putu.

I na koncu, ono što se zaboravlja, jest da bi se nekome dodijelila koncesija, uz suglasnost države, potrebno je raspisati javni natječaj.

Španjolski su ulagači jasno rekli da im je pri dolasku u Klub bio obećan prostor Marsovog polja. Sjetimo se, jednako tako taj je prostor bio ranije obećavan i prošlim ulagačima. Očito je Marsovo polje vrlo bitan mamac.

Želi me se prikazati neprijateljem nogometa i Istre 1961 no istina je zapravo, kao što sam vam već pokazao, upravo suprotna. No, kao što sam emocijama vezan uz nogomet i ovaj Klub, tako želim biti odgovoran gradonačelnik, pošten prema gradu i građanima, što nisam siguran da je do nedavno bio slučaj. Ne mogu i ne želim nuditi ono što nije moguće, ne želim obećavati brda i doline, želim razmišljati prvenstveno o javnom interesu, a ne samo o privatnom. Jer budimo realni, Istra 1961 je ipak privatni klub, neovisno o malom vlasničkom udjelu Grada i jako velikom udjelu kojeg taj Klub ima u srcima Puležana, kako ovih sadašnjih tako i prošlih generacija.

Naravno da Istri 1961 želim osigurati uvjete za razvoj, jako mi je do toga stalo, ali u realnim, mogućim uvjetima i ne na štetu kvalitete života građana Pule.

Moj stav, kao odgovorne osobe grada, isključivo je odlučivanje na temelju ugovora i lokacijske dozvole, u vrijeme mog mandata neće biti bacanja pijeska u oči.  Želim se držati slova zakona nauštrb jeftinog populizma pa makar me to stajalo trenutne popularnosti i napada medija.

Dakle, nije upitno može li na Marsovom polju biti Istrin kampus, već kako do toga može doći. Stvar je ugovora o darivanju između Republike Hrvatske i Grada Pule i onog što piše u njemu i to treba, napokon, razjasniti, jer Marsovo polje mora i treba biti prostor i za sport i za rekreaciju.

Taj ugovor ne tumače svi baš pravilno i onako kako bi to trebalo. I nije u njemu baš sve tako jednostavno, kao što se to posljednjih dana može čitati.

Samo da podsjetim, dakle, na osnove ugovora koji je 29. travnja prošle godine sklopljen između Grada i Republike Hrvatske.

Iz tog Ugovora jasno proizlazi da je Gradu Puli darovana nekretnina veličine oko 4,88 ha u svrhu zadovoljenja potreba lokalnog stanovništva u oblastima sporta i rekreacije te da će predstavljati sportski centar lokalnog karaktera sukladno važećoj lokacijskoj dozvoli i idejnom rješenju koje je njezin sastavni dio.

Gradu Puli se uvjetuje da u roku od pet godina, što znači do 29. travnja 2026., privede nekretninu svrsi darovanja, prema tom idejnom rješenju iz lokacijske dozvole, jer se u protivnom Ugovor raskida i nekretnina vraća u vlasništvo RH.

I ono što je posebno bitno, ugovorom je predviđena zabrana otuđenja i opterećenja darovane nekretnine koja je i zabilježena u zemljišnim knjigama na darovanoj nekretnini. To znači da se Gradu Puli zabranjuje bilo kakvo raspolaganje tom nekretninom izvan svrhe sklapanja ugovora, odnosno Grad Pulu se obvezuje, bez mogućnosti prijenosa na drugu fizičku ili pravnu osobu, na realizaciju planiranih sadržaja, sportskih terena s pratećim sadržajima sportsko rekreacijskog centra, koji moraju biti od općeg javnog interesa te kojima se povećava kvaliteta života građana na području grada.

Dakle, bitno je ponoviti da je Gradu Puli zabranjeno, bez suglasnosti države, konkretnu nekretninu otuđiti ili opteretiti, uz napomenu da institut koncesije uopće nije primjenjiv u odnosu na tu nekretninu obzirom da se ne radi o općem dobru niti o drugom dobru koje je Zakonom određeno kao dobro od interesa za RH.

Isto tako, što je jako važno i nemojte to previdjeti, bez suglasnosti države nije moguće niti mijenjati idejni projekt iz važeće lokacijske dozvole, a koji predviđa: dva nogometna igrališta, stazu za trčanje i rekreaciju, zelene površine za trčanje i rekreaciju, akumulacijsko jezero, pješačke/trim staze, prometnice, parkiranje i druge javne sadržaje!

Pravni osnov za donošenje Odluke i sklapanje ugovora o darovanju jesu važeći propisi koji pretpostavljaju prethodno utvrđenje od strane darovatelja, Republike Hrvatske, da je konkretan zahvat od općeg javnog interesa za Grad Pulu. A taj uvjet, odnosno postojanje općeg javnog interesa za Grad Pulu ispunjava se u trenutku kad se upravo Grad Pula, lokacijskom dozvolom, utvrđuje kao investitor planiranog zahvata u prostoru.

Naime, nositelj prve lokacijske dozvole bio je NK Istra i to nije bilo prihvatljivo za RH u smislu postojanja općeg javnog interesa. Potom je lokacijska dozvola izmijenjena na način da su nositelji bili Grad Pula i NK Istra što, također, nije zadovoljavalo smisao postojanja općeg javnog interesa (javna sportsko rekreacijska površina namijenjena lokalnom stanovništvu), pa je zadnjom izmjenom lokacijske dozvole kao investitor utvrđen isključivo Grad Pula.

Jer, ponovimo, takvo je raspolaganje od strane RH isključivo moguće i propisano u korist jedinice lokalne samouprave, a u svrhu ostvarenja projekata koji su od općeg javnog, socijalnog ili kulturnog interesa i drugih sličnih projekata kojima se povećava kvaliteta života građana na području grada. To je smisao Zakona o upravljanju državnom imovinom i Uredbe o raspolaganju državnom imovinom kao pravnog osnova za darovanje konkretne nekretnine.

I sad, tu dolazimo do činjenice da Grad Pula za mog mandata nije zaprimio od strane predstavnika NK Istre 1961 konkretan projekt iz kojeg bi bili razvidni svi planirani sadržaji (broj terena, prateći sadržaji – svlačionice, upravni prostori i sl.), već jedino nacrt na kojoj je vidljivo da se planiraju tri, odnosno četiri terena. Već na osnovu toga nemoguće je bilo decidirano definirati koji se sve sadržaji potencijalno mogu smjestiti na površini o kojoj govorimo, a da zadržimo i javni sadržaj za sve građane, što jest i bit će uvijek prioritet.

Ono o čemu se do sad u javnosti uopće nije govorilo jest vrlo bitna činjenica da je ugovorom o darovanju propisano da je ne samo za eventualno otuđenje i opterećenje darovane nekretnine potrebna suglasnost države, već još važnije, da bi u slučaju namjere za opterećenje nekretnine pravom građenja u korist treće osobe na određeno vrijeme također bilo potrebno prethodno ishoditi suglasnost darovatelja. A pravo građenja, koje podrazumijeva plaćanje godišnje naknade, moguće je osnovati jedino, a to se zaboravlja, po provedbi javnog natječaja.

Dakle, da ponovim, da bi se, hipotetski, na Marsovom polju gradio nogometni kampus, kakav žele u Istri 1961, potrebno je ne samo napraviti i predočiti ozbiljan projekt, već bi na koncu za to trebalo ishoditi suglasnost države te na koncu provesti otvoreni javni natječaj. To je sukus čitave priče. I priča još nije zatvorena.

Ova tema, sad kad su se uključili svi politički dionici, ide i na Gradsko vijeće pa da o tome demokratski raspravimo i želim čuti i uvažiti sva mišljenja. Bogatstvo politike jest u prihvaćanju drugog i drugačijeg i dobro je da se javno raspravlja o svemu. Javno, a ne tajno.

Radim sve u duhu zakonskih odredbi i onoga što piše u ugovoru, a ne da nakon svog mandata ostavim gradu i Klubu vruć krumpir. Shvaćam interes medija o toj temi, ali čude me proizvoljni komentari pojedinih vijećnika i novinara koji nisu niti pročitali ugovor.

Siguran sam da bismo svi voljeli pun stadion, uspjehe kojima ćemo se veseliti i gledati našu djecu na nogometnim terenima.

Deset se godina govori o nogometnom kampu u Puli. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da će taj nogometni kamp biti izgrađen prije nego što mnogi uopće pretpostavljaju.