Predstavljanje knjige "Pula – izgubljeni zavičaj te reizdanja "Majstori biblijski svitaka"

Predstavljanje knjige "Pula – izgubljeni zavičaj (Rad i život u carskoj i kraljevskoj ratnoj luci)"

U četvrtak, 3. listopada 2024. godine, s početkom u 18 sati, u dvorani Gradske knjižnice i čitaonice Pula (Kandlerova 39) bit će predstavljena knjiga „Pula – izgubljeni zavičaj (Rad i život u carskoj i kraljevskoj ratnoj luci)” čiji je autor Jaro (Jaroslav) Zeman. Ova manifestacija održava se u suradnji s Istarskim ogrankom Društva hrvatskih književnika i Društvom za proučavanje prošlosti Carske i kraljevske Mornarice (k.u.k. Marine) "Viribus unitis". Knjigu će predstaviti dr. sc. Boris Domagoj Biletić, dr. sc. Bruno Dobrić i mr. sc. Milan Soklić.

Autor je rođen u Puli 1899., a umro u Beču 1993. Istaknuti je znanstvenik i sveučilišni profesor. Oni koji ne poznaju povijest Pule ili je poznaju samo iz historiografskih i publicističkih djela, koja su nakon Prvoga svjetskog rata objavljena u Italiji i Jugoslaviji, vjerojatno će se čuditi što jedan Austrijanac – uz to i uvažen znanstvenik – piše o Puli kao svomu zavičaju s kojim je prisno povezan. Naime, u spomenutim historiografskim djelima navodi se da su se nakon talijanskoga vojnog zaposjedanja Pule 5. studenoga 1918. Austrijanci/austrijski Nijemci koji su živjeli u Puli „vratili u svoju domovinu“ Austriju (o čemu su slavodobitno izvještavale i tadašnje pulske novine na talijanskome jeziku).

Politički i historiografski diskurs u Italiji između dvaju svjetskih ratova dugo je bio nadziran vladajućim političkim narativom – u početku se pozivao na liberalna, a od 1921. g. na fašistička načela – koji je opravdavao iznuđen odlazak, odnosno zabranu povratka austronjemačkoga (dakako, posebno pripadnicima hrvatskoga naroda, koje je tek čekao nesretan egzodus između 50 i 100 tisuća njegovih pripadnika autohtonih u Puli i Istri, te ostalih slavenskih i dr. netalijanskih žitelja grada i pokrajine) stanovništva iz Pule i cijele Istre kao legitiman i nužan, stoga su političke vlasti i historiografija koja je bila u njihovoj službi smatrali da je to pitanje zatvoreno. Jugoslavenska historiografija prihvatila je taj narativ o povratku austronjemačkoga stanovništva u svoju domovinu jer je na sličan način interpretirala egzodus pretežno talijanskoga stanovništva, ali ne samo njih, iz Istre i Dalmacije nakon Drugoga svjetskog rata, s tim da se u Jugoslaviji nije pozivalo na načelo nacionalnosti, nego na ideološka (u početku staljinistička, a od 1948. titoistička) načela. Ovi memorijalni zapisi nisu historiografsko djelo, nego su prvenstveno autorova osobna sjećanja na djetinjstvo i momaštvo u rodnome gradu Puli.

Predstavljanje reizdanja "Majstori biblijski svitaka" Branka Fučića

U četvrtak, 3. listopada 2024. godine, u 18 sati, u Knjižnici Žminj bit će predstavljeno reizdanje knjige „Majstori biblijski svitaka” autora Branka Fučića, povjesničara, znanstvenika, esejista, paleografa, arheologa i promicatelja glagoljaške baštine, kao i najboljeg poznavatelja srednjovjekovnog zidnog slikarstva Istre. Ova manifestacija održava se u suradnji s Čakavskim saborom Žminj.Knjigu će predstaviti prof. Josip Šiklić i i dr. sc. Željko Bistrović.

Knjiga je dio edicije Istra kroz stoljeća (kolo XIII./71. knjiga), a izdavač Čakavski sabor (Žminj, 2024.). Čini je izbor znanstvenih članaka i studija o poznatim majstorima sakralnih remek-djela: Vincent iz Kastva, Ročke freske, Albert iz Konstanza, meštar Anton s Padove i dr.

Branko Fučić (Dubašnica na Krku, 8. 9. 1920. – Rijeka, 31. 1. 1999.) sustavno je istraživao i istarsko srednjovjekovno zidno slikarstvo. Otkrio je mnogobrojne oslikane crkvice u kojima su zidne slike bile premazane vapnom (Hum, Draguć, Boljun i dr.), a u svojim je istraživanjima stapao proučavanje likovnosti zidnih slika s arhitekturom crkve i kulturnopovijesnim značajkama okolnoga krajolika, arhivskim podatcima koje je crpio iz župnih ureda i arhiva, te vrsnim poznavanjem liturgije i biblijske ikonografije. O zidnom slikarstvu napisao je niz monografija: Istarske freske (1963.), Vincent iz Kastva (1992.), Majstor Albert iz Konstanza (postumno, 2000.) i stotinjak radova u znanstvenim i stručnim časopisima.

Proučavanje glagoljske epigrafije proširio je na cijelo područje njezina prostiranja, ali najviše se bavio transkripcijom i tumačenjem glagoljskih grafita uparanih u oslikane zidove crkvica u Istri. Tako je otkrio više stotina kratkih glagoljskih zabilježbi, koje je s drugim natpisima objavio u monografiji Glagoljski natpisi (1982.). Tu je objavio više od 500 natpisa s područja Istre i Kvarnera, Slovenije, Gorskoga kotara i Banovine, Like i sjeverne Dalmacije. Posebno je istraživao Bašćansku ploču i crkvu sv. Lucije, u kojoj se nalazila. Osim toga, objavio je više od stotinu tekstova o hrvatskom glagoljaštvu u mnogim znanstvenim i stručnim publikacijama.