INK najavljuje premijeru audiodrame (H)our Soundscape 28.veljače

U petak 28. veljače 2025. godine u 20:00 sati u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula biti će premijera — (H)our Soundscape autorskog projekta polaznika srednjoškolske grupe Dramskog i plesnog studija INK u režiji Luke Mihovilovića.

(H)our Soundscape je audiodrama koja se izvodi uživo pred publikom, a predstavlja prvi profesionalno vođeni projekt ovakve vrste s polaznicima Dramskog i plesnog studija. Ovaj rad rezultat je ozbiljnijeg i dubljeg pristupa njihovom razumijevanju i istraživanju procesa autorskog stvaralaštva.

“(H)our soundscape” simbolizira zvučnu atmosferu koja nas okružuje, naš zvučni okoliš, ali i sat vremena introspektivne izvedbe u sigurnom prostoru kazališta. Ovo je autorski projekt polaznika Dramskog i plesnog studija INK, koji je započeo početkom 2024. godine istraživanjem prilika mladih u Puli i predstavlja rad gotovo 40 polaznika srednjoškolskih grupa, koji su tijekom prošle i ove godine dijelili svoja iskustva, mišljenja, nade i strepnje o svom gradu – Puli, gradu u kojem su rođeni ili u kojem su proveli većinu svog vremena.

Njihove misli sažete su u 45 minuta predstave u kojoj oni, prvi put u životu, hrabro, iskreno, artikuliranih misli i čistog srca izgovaraju svoje najskrivenije misli o tome što su imali i što danas imaju kao mladi ljudi u ovom vremenu u Puli.

Njihovi tekstovi stavljeni su u kontrast s nekim dalekim vremenima – onima njihovih baka i djedova – kao i nešto bližim vremenima njihovih roditelja, kada je Pula bila posve drugačiji grad.

Ova izvedba je glas jedne grupice koja predstavlja veliku grupu mladih koji bi nas trebao zaustaviti. Ako zaista želimo da nam mladi ostanu (ili se vrate) i da Pula pronađe novi zamah u budućnosti, trebali bismo ih čuti i razmisliti što smo mi, pogotovo starije generacije, učinili  za njihov boljitak u ovom gradu. Jesmo li se prepustili poznatoj pulskoj tapiji ili smo ipak stvorili grad po mjeri mladog čovjeka.

O PREDSTAVI:

Oko 19 svi bi se sjatili na Korzo da se nađemo sa svojim društvom. Postojala su točna mjesta,  to jest stabla gdje se tko nalazio. Gimnazijalci kod srednje trafike, preko puta njih, kod bivšeg  kina Zagreb (danas Kino Valli) stariji rokeri, prema Portarati tehničari i “Žuta škola”.

Šetalo se gore – dolje i na svakom koraku si nekog znao.

Ja sam Jadranka i Dorina, godina je 1975. i imam 17 godina. Otkrila sam Beatlese. Sentiše… Hej Jude… i u slastičarnama bismo se okupljali. Jeli smo nevjerojatne količine šampita  i krempita, a nakon toga išli bismo u lunaparkove. Obožavali smo lunaparkove – bili su česti u Puli u to doba. U srednjoj školi izlazak je najčešće značio Uljanik, Marelica nešto manje, kao i Hotel Pula, Piramida.

Stajala bih sa strane. Plašila sam se plesanja. Gotovo da se nisam ni micala. Samo sam malo drmala ramenima i rukama i premještala se s jedne na drugu nogu. Strava! Mislili smo da ćemo eksplodirati od navale adrenalina, te da nećemo stići sve vidjeti i isprobati.

Danas život punim plućima kao da nas sutra neće biti.

Ja sam Maria, Matea, Noel, Lara, Iris, Gaia, Tin, Adrijan, Nina i Victoria, godina je 2024. i uskoro završavam srednju školu. Izlazim u trgovačke centre, šetam gradom od kafića do kafića kako bih se ugrijao i sanjam o nekim mjestima u kojima ću uskoro živjeti. Do mirovine. Onda ću doći kući.

Tijekom prošle obrazovne godine, srednjoškolska grupa Dramskog praktikuma Dramskog i plesnog studija INK započela je intimno putovanje istražujući i osvješćujući vlastito postoje u svom gradu – Puli. Predstava je rezultat njihovih razmišljanja, pitanja i iskustava koja su oblikovala sliku o mjestu koji je njihov dom.

Što Pula znači mladima koji u njoj odrastaju? Koliko im grad pruža prostora za izražavanje njihovih afiniteta? Je li to mjesto uspomena koje ih inspiriraju ili mjesto ograničenja koja ih sputavaju? Jesu li ispunjeni, sretni i zadovoljni ili se bore s osjećajem frustracije, diskriminacije i blokada?

Kroz formu audiodrame, koristeći samo mogućnost stvaranja atmosfera glasom, mladi izvođači hrabro i otvoreno osvajaju mjesto na kojem mogu reći ono što doista misle o svom okruženju. U trajanju od 45 minuta, publika se uvlači u njihov svijet – prepun izazova, nada i pitanja o budućnosti.

Predstava istražuje kako mladi percipiraju svoj grad kroz prizmu svojih snova i planova – žele li ostati ili jedva čekaju otići? Kako će se sjećati ovog izazovnog, ali i zabavnog razdoblja života za desetljeće ili dva?

Introspektivna predstava koja osnažuje glas mladih, stvarajući kazališni prostor u kojem njihova sjećanja, dileme i nade postaju priča o jednom vremenu I nekoliko odrastanja.