03/01/2011
Položen vijenac radnicima stradalim 3. siječnja 1947.
Pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Erik Lukšić nazočio je danas komemoraciji u povodu obilježavanja 64. obljetnice pogibije pulskih antifašista Lina Marianija, Antonia Salgarija i Maria Lussija.
Komemoracija je održana u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i Sindikata Istre i Kvarnera, uz prisustvo rodbine poginulih i preživjelih učesnika događaja.
3. siječnja 1947. godine radnici Pule izašli su pred tadašnji elektromlin "Sansa" na Vodnjanskoj cesti, odlučni da spriječe odvoženje strojeva u pulsku luku, odakle bi bili prevezeni u Italiju. Tog dana strojevi nisu odvezeni, ali u sukobu sa policijom troje radnika je poginulo i to Mario Lussi i Antonio Salgari na poprištu sukoba, a Lino Mariani u bolnici od zadobivenih rana. Osim trojice poginulih ranjeno je još osam radnika među kojima i jedna žena. Pokopani su 5. siječnja na Mornaričkom groblju. U pogrebnoj povorci bilo preko 10.000 Puljana. Iako na ulicama nije bilo niti jednog policajca, već samo poneki vojnik, pogreb je protekao mirno i dostojanstveno, a položeno je i 50 vijenaca. Vrlo je vjerojatno, da je to bilo možda najveće okupljanje radnika i građana Pule od sprovoda Prvomajskih žrtava, ubijenih kod Zlatnih vrata 1920. godine.
Komemoracija je održana u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i Sindikata Istre i Kvarnera, uz prisustvo rodbine poginulih i preživjelih učesnika događaja.
3. siječnja 1947. godine radnici Pule izašli su pred tadašnji elektromlin "Sansa" na Vodnjanskoj cesti, odlučni da spriječe odvoženje strojeva u pulsku luku, odakle bi bili prevezeni u Italiju. Tog dana strojevi nisu odvezeni, ali u sukobu sa policijom troje radnika je poginulo i to Mario Lussi i Antonio Salgari na poprištu sukoba, a Lino Mariani u bolnici od zadobivenih rana. Osim trojice poginulih ranjeno je još osam radnika među kojima i jedna žena. Pokopani su 5. siječnja na Mornaričkom groblju. U pogrebnoj povorci bilo preko 10.000 Puljana. Iako na ulicama nije bilo niti jednog policajca, već samo poneki vojnik, pogreb je protekao mirno i dostojanstveno, a položeno je i 50 vijenaca. Vrlo je vjerojatno, da je to bilo možda najveće okupljanje radnika i građana Pule od sprovoda Prvomajskih žrtava, ubijenih kod Zlatnih vrata 1920. godine.