Samostan i crkva Sv. Franje

Franjevci dolaze u Pulu neposredno nakon što je Sv. Franjo utemeljio franjevački red, usmenim pristankom pape Inocenta III. 1210.godine.

Samostan i crkva su smješteni na zapadnoj padini pulskog brežuljka, na pola puta između Foruma i srednjovjekovne utvrde na vrhu, na mjestu gdje je prije toga bio ranokršćanski kompleks Sv. Ivana Krstitelja.

Franjevački gotički sklop samostana i crkve dovršen je već krajem sedamdesetih godina XIII.st., građen od majstora graditelja fra Jakova Puljanina, koncipiran u skladu s pravilima propovjedničkog reda donesenih u Narboni 1260.godine.

To podrazumjeva tipičan pravokutni tlocrt crkve s četvrtastim svetištem, jednozidnim zvonikom, klaustrom i samostanom s prostorijama za stanovanje fratara, kapitularnom dvoranom, refektorijom i sakristijom koja povezuje samostan s korom u crkvi.

Vrijednost franjevačkog sklopa je u jednostavnoj monumentalnosti nastaloj stapanjem gotičkih oblika i mediteranske tradicije građenja.